imam buhari- zivot i djelo

Izuzetno memoriranje, precizni kriteriji u prihvatanju i prenošenju hadisa, prefinjen karakter i, nadasve, suptilna pobožnost i bogobojaznost, ucinili su da izraste u genija koji se rada jednom u hiljadu godina. Povrh toga, konsenzus je islamske uleme, njegov “Sahih” najautenticnija je knjiga, nakon Casnog Kur’ ana, na planeti Zemlji!

Djela

Može se slobodno reci da nema ni jedne hadiske discipline u kojoj nije briljirao Imam Buhari i u kojoj nije došao do izražaja njegov raskošni talenat i prepoznatljiva memorija. Gotovo da nema ni jedne grane u ovoj oblasti a da nije ostavio neko djelo iza sebe. Tako je pored svog najpoznatijeg djela “Džami-s-Sahiha” napisao:

- Kadaja-s-sahabe we-t-tabi’in,

- Et-Tarihu-l-kebir,

- Et-Tarihu-l-ewsat,

- Et-Tarihu-s-sagir,

- El-Edebu-l-mufred,

- El-Kiraetu halfe-l-imam,

- Birru-l-walidejni,

- Halku ef’ali-l-ibad,

- Kitabu-d-du’afa’,

- El-Džami’u-l-kebir,

- El-Musnedu-l-kebir,

- Et-Tefsiru-l-kebir,

- Kitabu-l-ešribe,

- Kitabu-l-hibe,

- Usami-s-sahabe,

- Kitabu-l-wuhdan’

- Kitabu-l-mebsut,

- Kitabu-l-ilel,

- Kitabu-l-kuna,

- Kitabu-l-feraid,

- Kitabu-t- tewarihi we-l-ensabi,

- Ref’u-l-jedejni fi-s-salati.

Džami’u-s-Sahih

Džami’u-s-Sahih je Buharijino najznacajnije djelo i ujedno najznacajnije hadisko djelo u historiji islama uopce. To je prva zbirka nastala, iskljucivo, od vjerodostojnih hadisa. Nijedno hadisko djelo prije “Sahiha” nije bilo do kraja pouzdano, jer je u svakom od njih bilo i autenticnih i nepouzdanih predaja. To je prvo djelo koje je svaki musliman mogao citati bez imalo bojazni da ce naici na slabu ili apokrifnu predaju.

Brojni muhaddisi tvrde da su dva slucaja motivirala Imama Buharija da napiše to svoje kapitalno djelo:

1.- Prijedlog njegovog ucitelja i velikog hadiskog strucnjaka Ishak ibn Rahewejha, koji je na skupu hadiskih ucenjaka, kojem je prisustvovao i Imam Buhari, rekao: “Kako bi bilo da neko od vas napiše jednu sažetu zbirku hadisa u kojoj bi sabrao iskljucivo autenticne predaje!” To se dojmilo Imami Buharija koji se odlucio na tako zahtjevan poduhvat, te tako nastaje “Sahih,” koji ce donosi ugled i respekt kod svih pripadnika ummeta Muhammeda, s.a.w.s.

2.- San Imama Buharija, kada je sanjao da stoji pred Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., sa lepezom u ruci, štiteci i braneci ga. Tumaci snova protumacili su da on, ustvari, treba da brani Poslanikov, s.a.w.s., hadis od podvala i laži. Kažu da je to bio podsticaj da pocne pisati navedenu zbirku.

Inace, to djelo Imam Buhari poceo je pisati u Medini, gradu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., nastavio u Mekki, onda u Basri i, konacno, završio u rodnoj Buhari.

Nijedan hadis nije zapisao a da prethodno nije precizno izucio, detaljno provjerio njegovi prenosioci, okupao se i klanjao dva rekjata namaza, kao što bilježi njegov ucenik El-Firebri u predaji u kojoj Imam Buhari istice: Nijedan hadis nisam uvrstio u svoj “Sahih” a da se prethodno nisam okupao i klanjao dva rekjata!

Zbirku sacinjava 600.000 hadisa a pisana je punih 16 godina, kako i sam Buharija istice u jednoj predaji: Izabrao sam “Sahih” iz 600.000 hadisa. Pisao sam ga 16 godina i ucinio sam ga dokazom izmedu mene i Uzvišenog Allaha!

Nakon završetka tog djela Imam Buhari ga daje na recenziju najvecim hadiskim kriticarima tog vremena Ahmed b. Hanbelu, Jahja b. Me’inu i Ali b. el-Mediniju, koji su djelo ocijenili izuzetno vrijednim i imali primjedbe za samo cetiri hadisa.

Treba napomenuti da Buharija, kako tvrdi Hatib el-Bagdadi, nije uvrstio sve vjerodostojne predaje u to djelo, plašeci se glomaznosti i želeci olakšati ljudima pristup hadisima Allahovog poslanika, s.a.w.s. On je u svoj “Sahih” uvrštavao samo najpouzdanije od pouzdanih predaja i time ga uspio izdici iznad svih hadiskih djela napisanih i prije i poslije njega.

Uvjeti za izbor hadisa

Obzirom da Imam Buhari nigdje nije ostavio pisani trag o uvjetima kojih se pridržavao pri sastavljanju svog “Sahiha”, ucenjaci su, analizirajuci hadise koje sadrži zbirka, željeli ustvrditi te uvjete. Tako su mnogi iz samog naziva zbirke uspjeli dati traženi odgovor. Naime, oni su iz potpunog imena: El-Džami’u-s-sahihu-l-musnedu-l-muhtesaru min ehadisi Resulillahi we sunenihi we ejjamihi odgonetnuli da je Imam Buhari pri pisanju tog djela postavio sebi cetiri temeljna uvjeta:

1. Po prvoj rijeci u nazivu djela el-džami’u, koja ima znacenje univerzalnog, sveobuhvatnog,zakljucili su da je Imam Buhari želio uvrsitit hadise koji se odnose na cjelokupan život muslimana, pa je, zbog toga, navodio hadise o imanu, ibadetu, nauci, bracnom, nasljednom i kaznenom pravu, Poslanikovim (s.a.w.s.) fizickim i moralnim karakteristikama, džihadu i ostalim životnim pitanjima ne želivši se ograniciti samo na fikhska pitanja kao što su uradili pojedini sakupljaci hadiskih zbirki.

2. Po drugoj rijeci es-sahih ustanovili su da je u to svoje djelo želio sabrati iskljucivo autenticne hadise, želio se razlikovati od svojih prethodnika, koji su u svoje zbirke uvrštavali i autenticne i slabe predaje. On je, tako, od 600.000 hadisa
uvrstio samo one koji najviše zadovoljavaju precizna kriterije autenticnosti!

3. Iz trece rijeci el-musnedu shvatili su da je želio sabrati samo one hadise sa potpunim senedima, iako smatraju da u tome nije baš bio previše dosljedan, obzirom da je uvrstio jedan broj mu’allek i munkati’- predaja.

4. Iz cetvrte rijeci el-muhtesaru razumjeli su da je htio saciniti sažetu zbirku hadisa. To su potkrijepili njegovom izjavom u kojoj kaže: U svoj sam “Džami’u-s-sahih” uvrstio iskljucivo vjerodostojne hadise, ali je takvih hadisa daleko više ostalo neuvrštenih, jer se pobojao da djelo ne bude preopširno!

Inace, što se tice uvjeta pri sastavljanju tog djela, zanimljivo je mišljenje koje je iznio hafiz Ebu Bekr el-Hazimi. On kaže: Uvjeti za sahih su: 1.- da sened bude spojen, 2.- da ravija bude musliman, 3.- da bude iskren, 4.- da nije poznat po obmanama, 5.- da nije poznat po greškama, 6.- da je opisan svojstvima adaleta, 7.- da je precizan, 8.- da dobro zapamti ono što cuje, 9.- da je zdarvog rasudivanja , 10.- da malo sumnja (u ono što pamti), i 11.- da je ispravne akide/vjerovanja.

Znacajno je napomenuti da je pri izboru hadisa bio veoma strog i precizan, što se najbolje primjecuje u slucaju mu’an’an-predaja. Imam Buhari nije prihvatio ni jednu takvu predaju, bez obzira na pouzdanost i preciznost prenosilaca, sve dok nije ustanovio da je svaki prenosilac, pored toga što je vremenski docekao svoga prethodnika, susreo se sa njim i direktno od njega cuo hadis. Po tome se Imam Buhari eksplicite razlikuje od Imama Muslima i drugih muhaddisa, koji uvjetuju samo da su dvojica prenosilaca bili suvremenici, ne uvjetujuci da su hadis culi jedan od drugog.

Broj hadisa

“Džami’u-s-sahih” sadrži ukupno 9.082 hadisa. Od tog broja 7.397 je muttesil-predaja, racunajuci i hadise koji su ponovljeni više puta. Medutim, bez ponovljenih, “Sahih” sadrži 2.761, a po nekima, 2.602 muttesil-predaje. Pored hadisa koji imaju spojen lanac prenosilaca, u tom djelu bilježi 1.341 mu’allek-hadis i 344 mutabe’a-predaje.
Te brojke ne odnose se na mewkuf-predaje, vezane za govor ashaba, niti na maktu’- predaje, koje tretiraju govor i izjave tabi’ina.

Klasifikacija hadisa

Imam Buhari svoj “Sahih” podijelio je na 97 poglavlja/kitaba, poglavlja je podijelio na manje dijelove/babove, kojih ima 3.730, a po nekima 3.450.

Poglavlja je klasificirao prema fikhskim temama, tako da je svoju zbirku zapoceo poglavljem o pocetku Objave, zatim o imanu, nastavio poglavljem o znanju, cišcenju, abdestu, gusulu, menstruaciji, tejemmumu, namazu, džumi, dženazi, zekjatu, hadždžu, postu itd., da bi djelo završio poglavljem o tewhidu/monoteizmu.

Ne samo da je izuzetno dobro poznavao hadis, vec i u samom citiranju teksta i lanca prenosilaca hadisa i njegovoj klasifikaciji po poglavljima jasno se primjecuje i njegova genijalna oštroumnost u fikhskom promišljanju. Uz to, pored hadisa, on navodi i brojne izjave ashaba i tabi’ina i, tako, na nov i sasvim argumentiran nacin pokazuje svoju genijalnu sklonost i ka islamskom pravu.

Nakon analiziranja njegovih šerijatsko-pravnih rješenja, stice se dojam da je Imam Buhari, uz to što je bio hadiski genije, bio i izuzetan mudžtehid, koji je na temelju hadisa i izreka ashaba i tabi’ina donosio sopstvena rješenja u fikhskoj oblasti.
Imam Newewi, u prilog tome, zakljucuje da Buhariji nije bilo premca u istancanosti u izvlacenju fikhskih zakljucaka iz odredenih hadisa. Tako se s pravom može reci da njegov “Sahih” ne predstavlja samo vrhunsko hadisko, nego i vrhunsko šerijatsko-pravno djelo, a uz to je i svojevrstan komentar hadisa koje ta zbirka sadrži.

Kritika hadisa i prenosilaca u “Sahihu”

Hadiski kriticari su uvijek savjesno i sasma preciznim mjerilima provjeravali svako hadisko djelo. Posebna pažnja bila je pridavana baš navedenom djelu. Bez obzira na brižljivu pažnju samog Buharije i precizne kriterije koje je koristio u pisanju tog djela, hadiski kriticari su, imali primjedbi.

Primjedbe su se odnosile na nešto manje od 80 hadisa, a kriticki se osvrnuli i na 80 ravija u “Sahihu”. Kada je u pitanju, na primjer, Sahih Imama Muslima, kriticki su se osvrnuli na 130 hadisa i kritikovali 160 ravija.

Neki, poput Ibn Džewzija, idu dotle da cak jedan hadis iz njegovog “Sahiha” smatraju apokrifnim, što su kasnija istraživanja i precizna provjeravanja Sujutija, a posebno Ibn Hadžera el-Askalanija opovrgla i argumentirano ustanovila da nema u tom djelu nijedne slabe predaje, a o apokrifnoj da se i ne govori.

DJELA U VEZI SA “SAHIHOM”

Nijedno djelo, izuzev Kur’ana, nije bilo u žiži interesiranja ucenjaka svih profila, kao što je to ta zbirka autenticnih hadisa. To ce nam najbolje ilustrirati zasebno djelo Muhammeda Isama el-Hasenija u kome je spomenuo djela nastala kao rezultat svestranog izucavanja “Džami’u-s-sahiha”. On navodi 375 knjiga koje tretiraju to djelo, bilo da se radi o komentarima ili skracenim verzijama tog djela. Uz to, uz naziv djela, donosi biografiju autora i najosnovnije podatke o svakom od tih djela.

Komentari

Veliki broj hadiskih strucnjaka komentirao je Buharijin Sahih. Samo u IV hidžretskom stoljecu, na primjer, to je ucinilo 12 velikih hafiza hadisa, medu kojima su bili Ibn el-Ahrem (umro 344.), Ibn Adijj (umro 365.), Ed-Darekutni (umro 385.), El-Hattabi (umro 388.) i drugi. Znatan broj znamanitih hadiskih strucnjaka komentirao je tu hadisku zbirku od njenog nastanka do današnjih dana, pa se može slobodno reci da brojni komentari na njegovo djelo predstavljaju svojevrsnu hadisku enciklopediju!

Ipak, svojom ozbiljnošcu, preciznošcu i korisnošcu isticu se tri komentara koji se danas najviše i koriste u naucnim krugovima. To su:

1.- Fethu-l-bari, Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852.),

2.- Umdetu-l-kari Bedruddina el-Ajnija (umro 855.) i

3.- Iršadu-s-sari Ahmeda el-Kastalanija (umro 922.god.)

Mustahredži

To su djela u kojima su autori naveli iste hadise koji se nalaze u “Sahihu”, ali sa savim drugim senedima, što je zbirku ucinilo još argumeniranijom. Veliki broj takvih djela napisan je u prošlosti. Izdvojicemo najpoznatije:

- Mustahredž, Ebu Bekra el-Isma’ilija (umro 371.),

- Mustahredž, Ebu Nu’ajma el-Isbahanija (umro 430.),

- Mustahredž, Ebu Bekra el-Berkanija (umro 425.).

- Mustahredž, Ebu Zerra el-Herewija, (umro 434.)

Mustedrek - zbirke

To su djela u kojima su autori naveli hadise koji ispunjavaju uvjete Imama Buharija u odabiranju hadisa, ali ih on nije uvrstio u svoj “Sahih”. Najpoznatije zbirke te vrste su:

- Mustedrek, Hakima en-Nejsaburija (umro 405.),

- Mustedre, Ed-Darekutnija (umro 385.) i

- Mustedrek, Ebu Zerra el-Herewija (umro 434.).

Atrafi

To su djela u kojima su hadiski strucnjaci spomenuli samo odredene dijelove hadisa na temelju kojih se može pronaci kompletan hadis. Poznata su, izmedu brojnih, sljedeca djela:

- Atrafu-s-sahihajn, Ebu Mes’uda ed-Dimiškija (umro 401.),

- Atrafu-s-sahihajn, Ebu Nu’ajma el-Asbehanija (umro 430.) i

- Atrafu-s-sahihajn, Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852.).

Sulasijati

Ovdje se radi o hadisima u cijim se senedima izmedu Buharije i Poslanika (s.a.w.s.) nalaze samo trojica prenosilaca. Njegova zbirka sadrži 22 takva hadisa. Hadiski strucnjaci posebno su se osvrnuli na spomenute hadise, tako da je nastalo oko desetak znacajnih djela u kojima se navedeni hadisi komentiraju. Najznacajnija su:

- Šerhu sulasijati-l-Buhari, El-Bermawi (umro 831.),

- Šerhu sulasijati-l-Buhari, Er-Rumi (umro 939.) i

- Ta’liku ala sulasijati-l-Buhari, Ali el-Kari (1014.).

Medžmu’ati

To su djela u kojima su objedinjeni hadisi iz više zbirki. Uglavnom, to je sinteza dva Sahiha - Buharijinog i Muslimovog. Takvih dijela ima mnogo a najpoznatija su:

- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, Ebu Bekra el-Džewzeki (umro 388.),

- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, El-Humejdi (umro 488.) i

- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, El-Munziri.

Skracene verzije

Brojni su autori skratili njegov “Sahih” i ostavili samo one hadise koji se ne ponavaljaju. Najpoznatije skracene verzije ove zbirke su:

- Muhtesar, Džemaluddin el-Kurtubi (umro 656.),

- Muhtesar, Bedruddin el-Halebi (umro 789.) i

- Muhtesar, Husejn ez-Zubejdi (umro 893.).

Na te i druge skracene verzije napisani su, takode, brojni komentari.

Bošnjaci i Buharijin “Sahih”

Bošnjaci su, takode, pridavali važnost tom najautenticnijem hadiskom djelu. Ovo se ogledalo kroz usmeno i pismeno prevodenje tog djela na naš jezik i njegovo komentiranje od strane naše uleme.

U prvim godinama austrougarske okupacije “Sahih” Imama Buharija na naš jezik usmeno javno prevodi prvi reis-ul-ulema u BiH, Mustafa Hilmi ef. Omerovic, petkom u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, a poslije njegove smrti to nastavlja novoizabrani reis-ul-ulema Mehmed Teufik ef. Azapagic.

Nakon njih zabilježeno je kvalitetno prevodenje muderrisa Ahmed ef. Bureka u prostorijama G.H.Medrese u Sarajevu, svakog petka u jutarnjim satima i to u periodu od 1926. do 1946.god.

U periodu od 1942. do 1945.god. to djelo prevodio je h. hfz. Mustafa ef. Nurikic, muftija banjalucki, i to dio vezan za obredoslovlje, za potrebe imama tog podrucja.
Dugi niz godina h.hfz. Fuad-ef. Subašic pismeno prevodi ovo djelo i u cjelosti ga završava 1972.god.

Hasan ef.-Škapur prevodi tu zbirku od pocetka 1965.god. clanovima Udruženja ilmijje u Prijedoru. To je, u isto vrijeme, cinio i pismeno. Preveo je tri prva toma i tokom prevodenja IV toma, preselio je u vjecni i bolji svijet. Njegov prekinuti posao nastavio je Hasan ef.-Makic, tadašnji glavni imam u Prijedoru a sadašnji muftija bihacki. On je završio i kompletan V tom, koji su cetnici uništili zajedno sa imamskom kucom u Prijedoru, tako da njegov trud, nažalost, nije ugledao svjetlost dana.

Dakle, prva cetiri toma prevedena su i objavljena. Prije godinu dana naši mladi strucnjaci završili su prijevod i komentar preostala cetiri toma ove zbirke. U toj ekipi bili su: dr. Šukri Ramic, dr. Zuhdija Adilovic, Ahmed Adilovic, Hasan Makic, Halil Mehanovic, mr. Muharrem Štulanovic, Sabrija Puška, Vehbija Makic, mr. Enes Ljevakovic, hfz. Haso Popara, Mehmedalija Hadžic i pisac ovih redaka. Ocekujemo da se uskoro pred citaocima pojavi prijevodcijele zbirke.

Iskušenja Imama Buharija

Kada je Imam Buhari stigao u Nejsabur, poznati ucenjak Muhammed b. Jahja ez-Zuheli podsticao je ljude da ga idu slušati i preuzimati znanje od njega. Medutim, kada je Ez-Zuheli vidio kakvu popularnost uživa Imam Buhari u narodu, poceo mu je sve više zavidjeti, pa je to kulminiralo ubacivanjem smutnje izmedu Buharije i naroda. Toliko je Ez-Zuheli radio protiv Buharije podvalama, lažima i smutnjama, da je, nažalost, uspio odvojiti sve ucenjake toga vremena u Nejsaburu od ovog Imama. Jedini je Imam Muslim ostao uz Buhariju kada su ga svi napustili!

Buharija je bio prinuden napustiti Nejsabur i uputiti se u svoje rodno mjesto.
Medutim, napuštanje Nejsabura nije mu donijelo smiraj. Zavist je toliko bila jaka da je Ez-Zuhelija da je napisao pismo namjesniku Buhare Halid b. Ahmedu ez-Zuheliju u kome je optužio Buhariju da je oponent sunnetu, na što je namjesnik to procitao pred gradanima Buhare, tražeci od njih da ga napuste i ne slušaju. Gradani Buhare odbijaju takav prijedlog gradonacelnika, a nakon cega on nareduje Imamu da napusti to mjesto, što Buhari i cini.

Druga verzija, kako bilježe El-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer, govori o obracanju namjesnika Buhare Halid b. Ahmeda ez-Zuhelija Imamu Buhariji, kada od njega zahtijeva da dode na njegov dvor i da mu tamo tumaci “Sahih” i “Tarih”. Buharija dostojanstveno odgovara da bi to bilo poniženje za znanje i nauku. Znanje se ne nosi na vrata vladara, nego kome treba znanje, taj dolazi u džamiju ili u drugo mjesto gdje se znanje širi i tamo ga preuzima. To je, po njima, bio razlog njegovog protjerivanja.
Iz ova dva velika iskušenja Imama Buharija izvlacimo velike pouke:

1.- Zavist ce permanentno biti prisutna medu ulemom. Kada je to osjetio najveci muhaddis svih vremena, šta onda ocekivati danas?!

2.- Ukoliko se ucenjak podanicki ne odnosi spram vlasti, doživljava velike neprijatnosti. Imam Buhari kristalno jasno je pokazao kako se treba odnositi spram vladajucih struktura koje bi htjele da im ucenjaci služe u dnevnopoliticke svrhe. Taj postupak Imama Buharija dijametralno je suprotan praksi mnogih današnjih “ucenjaka” koji se sve više penju u naucnim krugovima, što su bliži vladajucoj hijerarhiji i što se više podanicki odnose spram njih!

Njegova smrt

Više autora naglašavaju da je Allah Uzvišeni primao dove ovog islamskog velikana. Kada je bio protjeran iz Nejsabura, zatim iz Buhare, a onda stigao u Hartenk, u blizini Semerkanda, gdje je imao rodbinu, on je nakon nocnog-namaza, zamolio Allaha Plemenitog da mu uzme dušu, naglasivši da je smrt bolja od fesada koji vlada u vladajucim i naucnim strukturama toga vremena, tako da nije prošao ni mjesec dana, kako tvrdi Abdul-Kuddus es-Semerkandi, a on je preselio u bolji, vjecni svijet!

Hatib el-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer bilježe izjavu Et-Tawawisija koji kaže: Sanjao sam Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) kako stoji u društvu svojih ashaba.

Nazvao sam mu selam, pa nakon što mi je on odvratio, upitao sam ga: “Koga cekaš, Allahov Poslanice?” Odgovorio je: “Cekam Muhammeda b. Isma’ila el-Buharija!” Nakon nekoliko dana saznao sam da je Imam Buhari umro i to upravo onog momenta kada sam ja sanjao taj san!
Ebu Mensur, covjek kod koga je Imam Buhari bio smješten tih posljednjih adana svoga života, kaže, da kada je ukopan, svi su osjetili da njegov kabur miriše mirisom miska! Svi su se cudili tome, cak i oni koji su mu zavidjeli za vrijeme njegovog života i cinili mu neprijateljstva, tako da se na njihovim licima primjecivalo kajanje i griža savjesti!
Inace, Imam Buhari umro je u subotu, u noci uoci ramazanskog Bajrama 256.god. po Hidžri.

U casu smrti nedostajalo mu je 13 dana da napuni 62 godine života!